Svećenik sam, ali svaki tjedan nekoliko dana posvetim alkoholu

Neka proklija zemlja zelenilom – travom sjemenitom… I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti… Evo dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!

Ovaj dio o stvaranju svijeta prema Knjizi Postanka najbolje je sjeo velečasnom Nikoli Komušancu, župniku velebitske župe Krasno i upravitelju tamošnjeg Svetišta Majke Božje od Krasna

Doduše, nisam ga baš doslovno shvatio, pa bilje o kojem Bog priča nisam iskoristio za hranu, već za proizvodnju vrhunske velebitske travarice. Počeo sam eksperimentirati krajem osamdesetih godina, kada sam stigao na službu na ličku planinu.

Vrhunsku rakiju dijelio sam godinama kolegama svećenicima, biskupima, hodočasnicima, svakome kome bi se svidjela, a takvih je bilo mnogo. Potražnja je bila sve veća, pa sam je, da bi je mogao pratiti, prije petnaestak godina osnovao poduzeće i silom prilika postao svećenik-poduzetnik.

Danas proizvodimo između 200.000 i 300.000 tisuća litara žestokih alkoholnih pića, a za našu se rakiju i likere otima pola Europe i cijela Amerika. Bez srama kažemo da proizvodimo najbolju žesticu na svijetu, redom: travaricu, pelinkovac, amaro, kruškovac, orahovac, cherry brandy, medicu i vilu velebita. U svakom je piću alkohol i aroma, kao i kod stotina drugih proizvođača, ali ono što naša pića čini posebnim je 21 vrsta ljekovitog velebitskog bilja, čije se arome prožimaju u svakoj boci. Od anđelike, anisa i borovnice do matičnjaka, komorača i metvice.

Na prvom mjestu mi je crkva, naravno i ovo svetište, jasno, svećenik sam, ali dan-dva tjedno sigurno prosječno posvetim alkoholu.

A cijela priča oko velebitske rakije počela je zapravo zbog spore beogradske administracije u Jugoslaviji tamo negdje osamdesetih godina.

Studirao sam engleski jezik u Kanadi i trebao sam tamo otputovati na službu. Biskup me pozvao i rekao: Nikola, preuzmi župu u Krasnom samo na par mjeseci dok ti ne stigne viza iz Beograda. I tako je otišao u Krasno i ostao 23 godine, u ovom Sibiru. Zavolio sam ovaj Velebit, a tko ne bi!

Okružen tako bogatom florom i faunom, šećući se svakodnevno Velebitom upoznao sam preko 2700 vrsta bilja i počeo razmišljati o spravljanju rakije.

Ništa ne volim raditi sam, pa tako ni ovo. Na toj je rakiji radilo sto stručnjaka, domaćih i inozemnih. Oni su mi pomagali oko doziranja, ali moja receptura je u svim pićima.

Imam oko sto recepata. Važno je, odmah zapisivati recepturu pri spravljanju jer je tu sreća vrlo bitan faktor, baš kao na lotu.

Nekad pogodiš, nekad ne, ali moraš registrirati svaki detalj. Za jedno piće imali smo i po 20 degustacija. I sam volim popiti.
Najdraže piće mi je nekada bila travarica, sada je možda cherry brandy, mijenja se to s godinama. Ali, treba biti oprezan s količinama. Sve može biti istovremeno ljekovito i otrovno. Preporučujem maksimalno decilitar žestice dnevno.

.

MAJKA BOŽJA OD KRASNA

Pod imenom Krasno spominje se prvi put godine 1275. U pa se spominje podatak da je postojala godine 1219. Krasno

Krasnu je bila izgrađena u dotursko doba crkva sv. Marije, postaje nadaleko poznato po svom prošteništu posvećenom Majci Božjoj.

“U šumi krasnarskoj, kazuje davna pobožna priča, pastiri su pasli svoja stada.
Jednog dana ugledaše na nekakvu panju čudesan cvijet, a u cvijetu sliku Majke Božje. Pastiri otrgnu cvijet i ponesu ga u Krasnarsko polje, gdje se od drevnih vremena nalazila kapelica.
Ali prenesenog cvijeta najednom nestade dok ga pastiri opet ne nadođe na istom panju u šumi, gdje ga prvi put ugledaše. To se čudo ponovilo nekoliko puta: prenosili bi cvijet, a on se opet vraćao na panj u šumi. Videći narod te događaje, sagradi u šumi kapelicu u čast Majci Božjoj, a nad samim panjem, gdje se cvijet ukazao, podiže žrtvenik.”

Milan Pavelić piše i navodi slučajeve i koje je čuo od staraca da su na Krasnu zadobili slijepi vid, gluhi sluh, nijemi govor.
Kazivali su mu da je u dolinici ispod kapele bilo na hrpe štapova što ih odbaciše hromi koji su tamo došli na štakama, a kući se vratili bez njih, posve zdravi.
I u njegovo vrijeme bili su u udubini oltara obješeni brojni znakovi kao zahvala na Gospine milosti.
Zabilježeno je 7 slučajeva, kako ih je čuo iz pripovijesti od samih ozdravljenih osoba. Prenosi se medu narodom na tisuće još ovakvih i sličnih zgoda, iz kojih se razabire, kako je Gospa od Krasna pomagala u olujama na moru u pogiblima na kopnu, teškim bolestima, u suhim godinama, i svakojakim drugim nevoljama.
Ima medu tima bez sumnje mnogo događaja, u kojima se još jasnije ističe čudesna pomoć Blažene Djevice. U nepomućenoj tišini i nedirnutoj prirodi ovo je mjesto pogodno za molitvu i razmišljanja.

Nisu Krasno i Velebit mimoišli ni naši književnici:
A. Simić, M. Pavelić, V. Novak

A u pjesmi “Naš čovo” Kranjčević ga spominje:

Pošao bi Majci Božjoj, na proštenje a na Krasno Pre neg umrem da se skrušim, da ne bude poslije kasno.

Bog je malo gdje na tako neznatnim udaljenostima rasuo toliko bogatstva kao na Velebitu.

Čini se katkad kao da je svemoćna ruka Božja u stvaralačkom zanosu, prosula nad ovim prostorima sve svoje bogatstvo i ljepotu: sve oblike boja, sve obilje biljnih i životinjskih vrsta, svu neopisivost krajolika. U Velebitu sve je blizu, sve je povezano prijateljskim nitima: jela i vuk, kamen i medvjed, rosa i zrak, more i planina, nebo i zemlja, sve je jedno sve je sklad. Zato je Velebit oduvijek privlačio, a osobito danas opčarava i privlači nas suvremene ljude, zarobljenike gradskih prostora, buke i strojeva, samoće i svakojake otuđenosti. Tu u Velebitu, u njegovim vrelima, u tišini svetišta Majke Božje, od Krasna kao da se vraćamo u djetinjstvo, kao da nalazimo sve što smo izgubili i što nam nedostaje. Odatle se vraćamo osnaženi fizički i psihički, pomireni sa sobom, sa svim bićima i s Bogom, iskonom i prapočelom svega.
Susreti se s iskonskim ljepotama Velebita, znači susresti se s izvorom svake ljepote, znači barem za trenutak naći mir našem nezadovoljnom lutalačkom srcu.
Zato, čovječe, pođi na Velebit, da bi našao prebivalište svoje duše i mir svog srca: da bi susreo svoga Boga!

MAJKO BOŽJA OD KRASNA, MOLI ZA NAS!