VELEBIT JE NAŠA NAJVEĆA I NAJDUŽA PLANINA
VELEBIT IMA STROGI REZERVAT I NACIONALNI PARK I PARK PRIRODE
VELEBIT, taj simbol HRVATSKE, prava je riznica za prirodoslovce, botaničare, turiste, planinare i sve one koji žele i znaju uživati u autentičnim ljepotama.
POLOŽAJEM, VELIČINOM I PRIRODNIM LJEPOTAMA VELEBIT JE SVAKAKO NAJZNAČAJNIJA I NAJZANIMLJIVIJA PLANINA U HRVATSKOJ I EUROPI.
TEŠKO DA BISMO I U ŠIRIM RAZMJERIMA NAŠLI PLANINU KOJA BI U PROSTORU, ŽIVOTU I SVIJESTI NARODA ZNAČILA ONO ŠTO ZNAČI VELEBIT.
Ovdje su se ogledale generacije istraživača, znanstvenika i planinara. Zahvaljujući njima mi danas raspolažemo obiljem pisanog materijala i dokumentacije, koja omogućava višestruko i cjelovito vrednovanje planine u svijetu suvremenih potreba i težnji.
JOŠ DALEKE 1928. GOD, manji dijelovi VELEBITA (ŠTIROVAČA I PAKLENICA) bili su proglašeni nacionalnim parkovima ali je taj formalnopravni akt imao privremen karakter – svake godine trebalo produživati a obuhvaćao je samo najvrednije šume.
VEĆ 1949. GOD. proglašena je PAKLENICA u južnom VELEBITU nacionalnim parkom, a zatim sukcesivno, spomenuta ŠTIROVAČA kao šumski rezervat, pa HAJDUČKI I ROŽANSKI KUKOVI kao strogi rezervat.
Ti podaci daju sliku raznovrsnosti i bogatstva VELEBITA. GODINE 1978. VELEBIT je dobio i međunarodno priznanje, povelju UNESCO-a kojom se uvrštava u međunarodne rezervate biosfere u sklopu znanstvenog programa “ČOVJEK I BIOSFERA”. Osim priznanja, to je, dakako i obaveza da se prirodne vrijednosti ove planete očuvaju i na najbolji način koriste. Razumljiva je bila želja prirodnjaka da se VELEBIT kao cjelina stavi pod društvenu brigu i zaštitu. Zašto je to potrebno napraviti? VELEBIT je planina nacionalnih vrijednosti, pa zaslužuje i takvu legitimaciju.
VELEBIT JE NAŠA NAJ VEĆA I NAJDUŽA PLANINA. VELEBIT u impozantnoj dužini od gotovo 145 km. Od Senja, odnosno prijevoja Vratnika, do Zrmanje protegao se u dužini 145 km, a širina mu je 10-30 km. Obuhvaća površinu 2274 km2. Biljno-geografske, a posebno florističke značajke osiguravaju VELEBITU prvo mjesto medu HRVATSKIM I EUROPSKIM planinama. Botaničari su ovdje nabrojali 2700 vrsta i 78 biljnih endema, a bili su prvi koji su otkrili ljepote ove planine.
Goleme su ekološke razlike između primorskih i kontinentalnih padalina, podnožja i vrhova, stjenovitih i šumskih staništa.
Te razlike slijedi i raznolikost biljnog svijeta. Botaničari znaju da, naprimjer, ENDEM – DEGENIJA VELEBITICA – raste na Zemlji samo na VELEBITU, i to na nekoliko ograničenih lokaliteta. To je ujedno i relikt minulih vremena. Planinarima i turistima drag (ali zbog toga i ugrožen) ukras planine – runolist- ovdje također ima svoja staništa, kao i niz drugih zanimljiv predstavnika planinske flore.
Ptičji svijet VELEBITA čini stotinjak zavičajnih vrsta. Sezonski se taj broj povećava selicama i zimovalicama, osobito u obalnom području.
Raznolikost biotopa (staništa), a posebno vegetacijskih tipova, uvjetuje raznolikost ovog faunističkog segmenta. između ostalih, na VELEBITU možemo sresti danas već malobrojne grabljivice: surog orla (Aquila chrysaetos), orla zmijara (Cyrcaetus gallicius), supa bjeloglavog (Gyps fulvus) i sovu ugaru (Bobo bubo). I skupina sisavaca na VELEBITU može se podičiti nekim značajnim predstavnicima, kao što su medvjed (Ursus arctos), vuk (Canis lupus), kuna zlatica (Marte,s martes), kuna bjelica (Martes foina), divlja mačka (Felis silvestris), divokoza (Rupicapra rupicapra), ris (Linx linx).